Welcom to a diary of my thoughts....

Pitate me tko sam...Očekujete da ću reči da sam roker ili šminker...budist ili katolik...crnac ili bjelac
Očekujete moju ličnost upakiranu u kutije u koje jedni druge stavljamo... Zašto to radimo ????
Postavljamo to pitanje a ne želimo znati pravi odgovor na njega... Želimo kutiju...
Tko sam ja? Zašto mislite da ja to znam... Paaaa, recimo da znam tko sam...
Ja sam ono što najviše mrzim.... ja sam vi... ja sam čovjek...
Pametniji od nekih, od nekih gluplji....Ljepši od nekih, od nekih ružniji.. samo još jedno tijelo...
Mjenja li me spoznaja o ovome... da smo svi jednaki.. žudimo za istim stvarima....
Novac..pare...kurac...pička....jebi me....jebi se....jebimo se....sex, sex,sex...mobitel...ha ha ha....
Sad ti razmišljaš..... nisam ja kao ti budalo jedna...koji kurac ti govoriš ????
Pa evo sad sam otkrio sebe.... ja sam....ja saaaaam...Hmmm, tko sam.... ah da budala koja govori gluposti...
Zašto... zašto nitko ne želi priznati da mu je to stalno na pameti...to je nepristojno...
Ok..otišao sam sa teme...Vračam se na ono pitanje dali me mjenja spoznaja o toj situaciji i želja da je promjenim...
Mislim da da.... čini me boljim čovjeku...boljim od mnogih ljudi... iz jednostavnog razloga što ne dajem da me strpaju u kutiju...
Ne želim živjeti život ljudi...sanjati iste snove kao ljudi...hoču biti svoj...nova vrsta..I to ne iz nekog osječaja da ću time biti zanimljiviji drugima, već iz osjećaja da ću biti draži samome sebi.....
Pa eto vam na ovaj čudan način ono što ja nisam i ne želim biti...a kada otkrijem tko sam.....javiti ću vam.......

Dan je bio dosadan kao i uvijek..Par dječaka se skupilo ispred kafića i odlučno počelo ostvarivati svoj plan o uništavanju jetre do dvadesete...Tupa priča omamljene djece sa pivom u ruci na koje rani turisti gledaju kao na ratnu siročad...Ali da nebi sve opet bilo tako monotono, pobrinula se ona...Mlado lane sa krilima... i vjerujte mi letjela je visoko...Ali imala je i razloga za to...bila je tako lijepa...mislim, još uvijek je lijepa....Tako je mislilo i drugih deset tipova koji su je u tren oka okružili i vrebali... Kako se čopor iz trena u tren povečavao i polako zatvarao krug oko nje i njene prijateljice, shvatio sam da je vrijeme da se udaljim.. Svoj naum sam i ostvario i sjeo na obližnji kučni prag...Gledao sam je i vrtio u glavi sve one manekenke koje su joj sličile... I tada sam shvatio. Jedino na njoj što me privlačilo bio je poklon njenih roditelja....njena ljepota. I kada malo bolje razmislim to je ništa...Kao miris cvjeta koji privlači pčelu... a što pčela napravi opraši ga uzme što joj treba i ode. Jesu li takve cure samo za to ?....samo za oprašivanje...
Zašto mi se čini da što je cura ljepša to joj je osobnost gora...Jeli to zato što vide da im je to dovoljno... da im se sva vrata otvaraju...
Zašto da gradi neku posebnu ličnost kad se kao "lutka sa naslovne strane" dobro uklapa...
Još sam nešto primjetio na njoj...Postoje dosadne ljepotice i one zanimljive...Ona je bila dosadna..imala je lice kao svaka druga pjevačica ili manekenka..ništa na njoj nije bilo posebno. Ništa što je bilo drugačije....
I tako je dan završio sa zaključkom da za mene definitivno nisu manekenke...iako ću još dugo pokušavati nači svoj tip cure...
Ali moram reči da mi se svaka svidjela sa one klupe na kojoj sam sjedio....Pivo ili očaj ???????